Česta pitanja

Kakvo je stanje oboljelih u Republici Srpskoj?

Procenat oboljelih u Republici Srpskoj sličan je broju registrovanom u ostalim zemljama Evrope i svijeta, međutim, ono što je alarmantno jeste to što su novootkriveni slučajevi kod nas u kasnijim stadijumima bolesti i time sa daleko slabijom šansom za izlječenjem. Ovakvo stanje se treba promijeniti podizanjem svijesti građana o ovoj bolesti i uređenjem zdravstvenog sistema u dijelu prevencije i skrininga.

Najčešće lokalizacije malignih bolesti su dojka i pluća, potom slijede karcinomi probavnog sistema, ginekološki karcinomi, karcinomi regije glave i vrata, te prostate.

 

Zašto je radijaciona onkologija značajna?

Prema podacima ASTRO (American Society of Radiation Oncology), od 1.4 miliona oboljelih pacijenata od karcinoma godišnje, 1 milion će biti tretiran radioterapijom i brahiterapijom. Od toga 60% je sa kurativnom namjerom (cilj je postići potpuno izlječenje pacijenta). Prema ovim parametrima, više od polovine onkoloških bolesnika će barem jednom za vrijeme trajanja bolesti biti podvrgnuto tretmanu zračenjem.

 

Kada je počeo sa radom Centar za radioterapiju?

Centru za radioterapiju Banja Luka je počeo sa radom 2. avgusta 2010. godine.

 

Kako su se osiguranici Fonda zdravstvenog osiguranja RS liječili do 2010. godine?

Do osnivanja Centra za radioterapiju u Banjoj Luci, na području Republike Srpske (RS) nije postojala medicinska institucija koja bi (tehnički i kadrovski) bila osposobljena da oboljelima od malignih bolesti pruža medicinske usluge iz radioterapije (RT).

To znači da su godinama unazad svi pacijenti oboljeli od malignih bolesti iz Republike Srpske odlazili na liječenje u neki od radioterapijskih centara u širem okruženju. Stanje se dramatično pogoršalo u periodu od 1991-2010. godine kada je liječenje pacijenata iz Republike Srpske uglavnom zavisilo od mogućnosti da budu primljeni u radioterapijske centre u Beogradu i Novom Sadu, koji su svojim deficitarnim kapacitetima jedva podmirivali i zahtjeve svojih osiguranika. Sve ovo je u velikoj mjeri komplikovalo i dovodilo u pitanje kvalitet i rezultat liječenja cjelokupne populacije bolesnika oboljelih od malignih bolesti u Republici Srpskoj.